Tradicionalno proglašenje najboljih sportaša grada Požege, u organizaciji Požeškog športskog saveza, još je jednom potvrdilo izvrsnost lokalnih sportaša. Sinoć u Gradskom kazalištu Požega održan je 58. izbor za 2025. godinu na kojem se istaknula i naša  Željka Peška koja je svojim rezultatima zaslužila prvo mjesto u kategoriji sportaša s invaliditetom.

Željka Peška, koja je već godinama sinonim za uspjeh u kuglanju za osobe s oštećenjem vida, nastavila je nizati vrhunske rezultate. Nakon što je prethodnih godina proglašavana najboljom sportašicom s invaliditetom i ove godine zadržala je kontinuitet čime je još jednom potvrdila svoju poziciju u samom vrhu požeškog sporta. Željka je već godinama perjanica udruge, a njezina preciznost u kuglanju i nepokolebljiva disciplina donijeli su joj još jedan vrijedan trofej u bogatu kolekciju.

Njezini uspjesi nisu samo osobni trijumf, već i velika promocija za ŠUS „Zlatna dolina“, udrugu koja kontinuirano radi na integraciji i sportskom razvoju osoba s invaliditetom u našem gradu.

Osim Željkina uspjeha, Športska udruga slijepih „Zlatna dolina“ prepoznata je kao jedna od najaktivnijih udruga u sustavu Požeškog športskog saveza. Udruga je službeno proglašena drugom najboljom udrugom osoba s invaliditetom u gradu Požegi, čime je zaokružena natjecateljska sezona iza nas.

Danas je u prostorijama Gradske knjižnice Požega održan četvrti sastanak našeg čitateljskog kluba slijepih “Lucija”. Na dnevnom redu našao se klasik hrvatske književnosti i “najslavonskiji” od svih romana – “Đuka Begović” Ivana Kozarca.

U krugu ljubitelja pisane riječi analizirali smo sudbinu najpoznatijeg slavonskog bekrije, propitujući granice slobode, ponosa i onog poznatog “inat” mentaliteta koji Kozarac tako majstorski opisuje.

Glavne teme našeg današnjeg druženja bile su:

• Tragika lika: Je li Đuka žrtva društva, odgoja ili vlastite neukrotive naravi?
• Slavonija nekad i danas: Koliko se današnji mentalitet promijenio u odnosu na onaj s početka 20. stoljeća?
• Simbolika imanja i propadanja: Razgovarali smo o snažnoj povezanosti slavonskog čovjeka i zemlje koja ga hrani, ali i uništava.

Iako su mišljenja o Đukinim postupcima bila podijeljena – od osude do dubokog razumijevanja – svi smo se složili u jednom: Kozarčev stil i energija kojom piše ne ostavljaju nikoga ravnodušnim ni nakon više od stotinu godina.

Hvala svima koji su svojim komentarima doprinijeli dinamici sastanka!

U četvrtak, 26. veljače 2026. godine, predstavnice naše udruge sudjelovale su na stručnoj edukaciji u organizaciji OCD-a Delfin pod nazivom “Vođenje organizacija civilnog društva”. Program se održao u inspirativnom okruženju Dvorane znanja Gradske knjižnice Požega, okupivši brojne lokalne dionike iz nevladinog sektora.

Glavni fokus edukacije bio je na unapređenju vještina upravljanja, a predavanje je vodila Mladenka Majerić, renomirana poduzetnica i stručnjakinja s dugogodišnjim iskustvom u razvoju strategija, vodstva i osiguravanju financijske održivosti neprofitnih organizacija.

Osim usvajanja novih znanja, sudjelovanje je bila izvrsna prilika za umrežavanje s kolegama iz drugih udruga te razmjenu ideja za buduće zajedničke projekte u lokalnoj zajednici.

Povodom Dana zaljubljenih, prostorije naše Udruge ispunili su radost, osmijesi i prekrasna pisana riječ. Kako bismo proslavili Valentinovo na najljepši mogući način, organizirali smo druženje za naše članstvo koje je ove godine bilo posebno obogaćeno dragim gostima.

Ugostili smo članove Udruge zavičajnih pisaca i slikara „Matko Peić“, koji su svojim dolaskom i umjetničkim darom uveličali naše slavlje. Gosti su nam poklonili ono najvrjednije – svoje stihove i emocije, a prostorijom su odjekivale recitacije prožete ljubavlju i zavičajnim motivima.

Trenutak posebne inspiracije

Najljepši trenutak susreta dogodio se spontano. Ponukana nadahnutim izlaganjima gostujućih autora, jedna članica naše Udruge osjetila je snažan poticaj da s prisutnima podijeli vlastito stvaralaštvo. Predstavila je svoja autorska djela, što je izazvalo oduševljenje i gromoglasan pljesak svih prisutnih.

Taj trenutak bio je kruna našeg druženja – dokaz da umjetnost koju smo čuli ne samo da zabavlja, već i osnažuje, potičući u nama kreativnost i hrabrost da progovorimo vlastitim glasom.

Zajedništvo koje obogaćuje

Nakon službenog dijela programa i književne poslastice, druženje se nastavilo uz neobavezan razgovor, razmjenu dojmova i prigodnu zakusku. Naši su članovi s velikom pažnjom pratili svaku riječ, uživajući u zvučnim slikama koje su vješti pisci stvarali svojim interpretacijama.

Zahvaljujemo članovima Udruge „Matko Peić“ na posjetu i predivnim stihovima koji su nam zagrijali srca, a našoj hrabroj članici hvala što je svojim stihovima ovo Valentinovo učinila nezaboravnim. Ovakva suradnja dokaz je da je ljubav najljepša kada se dijeli, a umjetnost najglasnija kada se sluša srcem.

U prostorijama naše Udruge danas je održan još jedan susret Sekcije žena, koji je ponovno potvrdio koliko su nam zajedništvo i međusobna podrška dragocjeni. Okupilo se nas dvanaest, ispunivši prostoriju smijehom, toplinom i mnoštvom kreativnih ideja.

Glavni fokus ovog druženja bio je naš Književni klub. Uz miris kave, razmijenile smo dojmove o naslovima koje smo pročitale u zadnje vrijeme te podijelile preporuke za nove audio-knjige. Posebno nas veseli što kroz književnost otvaramo nove svjetove i teme o kojima možemo satima diskutirati.

Osim o literaturi, razgovarale smo i o onim svakodnevnim, životnim temama koje nas povezuju – od malih trikova za lakšu svakodnevicu do onih tipičnih „ženskih tema“ koje uvijek unesu vedrinu u susret. Naravno, nismo propustile priliku za planiranje novih avantura. Sastavile smo okvirni plan za nadolazeće izlete, veseleći se zajedničkom istraživanju novih destinacija i druženju u prirodi.

Ovakvi susreti nisu samo prilika za razgovor, već i podsjetnik na snagu zajedništva koju gradimo u našoj Udruzi.

Danas su prostorije naše Udruge ispunjene posebnim kreativnim zanosom. Organizirali smo još jednu u nizu radionica izrade drvenih predmeta, na kojoj su naši članovi još jednom pokazali da za pravu vještinu i viziju vid nije presudan. Danas smo se posvetili cijelom procesu obrade. Naši su članovi s velikom preciznošću:

• Šmirglali i pripremali drvene površine, oslanjajući se na osjet dodira kako bi postigli savršenu glatkoću.
• Spajali elemente u prepoznatljive oblike, poput popularnih drvenih vrećica i borića, koji su postali zaštitni znak našeg kreativnog rada.
• Bojali i ukrašavali gotove predmete, unoseći u svaki komad dašak vlastite osobnosti i mašte.

Više od hobija – snaga taktilnog stvaralaštva

Za naše članove, obrada drva nije samo hobi. To je proces u kojem dodir postaje primarno osjetilo. Kroz ove radionice fokusiramo se na:

• Razvoj preciznosti: Brušenje, poliranje i oblikovanje drva zahtijeva strpljenje i finu motoriku.
• Samostalnost: Svaki gotov proizvod – bilo da je riječ o ukrasnoj kutiji, drvenoj vrećici ili blagdanskom ukrasu – dokaz je da oštećenje vida nije prepreka za stvaranje vrhunskih djela.
• Terapijski učinak: Rad s prirodnim materijalima smanjuje stres i pruža osjećaj postignuća koji je ključan za mentalno zdravlje.

Ovogodišnja manifestacija Noć muzeja za članove naše Udruge imala je poseban značaj. U prepunom atriju i novouređenim prostorima Gradskog muzeja Požega, našoj je Udruzi svečano uručena zahvalnica za dugogodišnju suradnju i doprinos u provedbi inkluzivnih projekata.

Ovo priznanje kruna je zajedničkih napora da povijest i baština našega kraja postanu dostupne svima, bez obzira na oštećenje vida. Tijekom proteklih godina, aktivno smo sudjelovali u prilagodbi muzejskih sadržaja, a najponosniji smo na suradnju kod izložbe „70 godina zajedništva“, koja je bila prva taktilna izložba u našem gradu, prilagođena slijepim i slabovidnim osobama.

Zahvalnicu je u ime Udruge slijepih Grada Požege i Požeško-slavonske županije preuzeo predsjednik Udruge Goran Grgić.

U petak u prostorijama Gradske knjižnice Požega održan je treći sastanak čitateljskog kluba slijepih “Lucija” na kojem se raspravljalo o zbirci priča „Nikamo ne idem“ autorice Rumene Bužarovske.

Sastanak je otvorila voditeljica kluba Branka Lukić Cesarik koja je iznijela kako je današnja tema četvrta zbirka priča makedonske autorice Rumene Bužarovske, koja je među čitateljima izazvala snažne i podijeljene reakcije.

Članovi su se složili da naslov „Nikamo ne idem“ nosi snažnu ironiju. Iako se likovi fizički sele (mnoge priče bave se emigrantskim kontekstom), oni su psihološki „zaglavljeni“ u svojim traumama, kompleksima i malograđanštini.

Zbirka je ocijenjena kao izuzetno kvalitetno, ali emocionalno zahtjevno štivo. Klub „Lucija“ preporučuje knjigu svima koji vole psihološki nijansiranu prozu koja ne nudi uljepšanu stvarnost.

Sastanak je zaključen dogovorom o sljedećem naslovu za čitanje.

U četvrtak 22. siječnja 2026. godine u organizaciji HPD Gojzerica i HPD HZZO Požega održano je inspirativno predavanje slijepog planinara i kipara Emila Mandarića, na kojem su sudjelovali članovi naše Udruge. Emil je slijepi planinar koji je dugogodišnjim usavršavanjem postigao veliki napredak te se danas kreće i uspinje više nego mnoge zdrave osobe. Njegova kvaliteta života se uveliko popravila uključivanjem u planinarsko društvo i povezujući se s osobama koje podržavaju planinarenje slijepih osoba. Tijekom godina naučio je nove vještine i usavršio poseban način vođenja, gdje ga pratioci vode u planinu uz pomoć užeta.

Prisutni su imali priliku čuti o tehničkim detaljima planinarenja za slijepe osobe – od korištenja posebnih štapova do tehnike hodanja u paru s videćim pratiteljem. Mandarić je podijelio anegdote sa svojih brojnih ekspedicija, uključujući uspone na Velebit, Dinaru, ali i zahtjevnije međunarodne vrhove.

Emil Mandarić je svojim primjerom motivirao mnoge prisutne da se i sami okušaju u prirodi, ističući da je kretanje ključno za fizičko i mentalno zdravlje svake osobe, a posebno osoba s invaliditetom.

Ovakvi susreti su veoma dragocjeni jer razbijaju predrasude – ne samo u društvu, već i kod samih slijepih osoba – o tome što je sve moguće postići uz čvrstu volju i podršku zajednice.

Jučer smo u prostorijama Udruge ugostili istaknutog slijepog umjetnika i planinara Emila Mandarića. Emil je kipar iz Rijeke čija životna priča nadahnjuje svakoga tko ga upozna. Vid je izgubio u odrasloj dobi ali nije dopustio da ga mrak zaustavi – postao je prepoznatljiv po svojim skulpturama od kaširanog papira, često prožetim Brailleovim pismom, ali i po svojoj strasti prema planinarenju. Neformalo druženje u Udruzi bilo je uvod u planinarsko predavanje koje je Emil održao u večernjim satima u organizaciji HDP Gojzerica.

Nakon druženja u Udruzi uputili smo se prema Gradskom muzeju Požega odnosno Požeškoj kući gdje se naš gost imao priliku detaljno upoznati sa stalnim postavom muzeja, kulturnom baštinom Požege i Požeštine.